Hruščica je rubno naselje na sjevernom djelu naše općine, sa sigurnošću možemo reći da se spominje se tek u 16.stoljeću i zna se da su njezini stanovnici Toma Kuzmić, Andrija Sandelić Markoš , Stjepan Šoštarić i Matija Dolenjak bili vođepobune u Štibrenskim bunama. U selu je 20.tih godina prošlog stoljeća djelovala HSS-a mještaninValent Polak je pisao članke za časopis Dom – za ljude na selu. Bio je to poučni list , članci su podučavali o radovima u polju , vrtu, voćnjaku i sl.

Sop je naselje koje se u povijesnim dokumentima javlja u vrijeme kao i Hruščica. I stanovnici ovog sela spominju se u Štibrenskim bunama. U selu se 30-tih godina 20.st.izgradila škola. Sredinom 20.st. grade i Vatrogasni dom. Krajem 20.stoljeća u selu se gradi Kapela bl. Alojzija Stepinca.

Svibovski Otok je naselje koje na starim kartama vidimo kao naselje Otok . Na području ovog naselja nalazi se jezero Abesinija , nastalo iskapanjem šljunka na mjestu strog rukavca rijeke Save . Iskapanjem na većim dubinama došlo se do stabala kojima je procjenjeno da su iz vremena rođenja Krista, znači stara oko dvije tisuće godina a isto tako je i pronađen čamac načinjen iz jednog hrastovog trupca ( monoksil) za kojeg se smatra da je star više od 500 godina –čuva se u Muzeju Prigorja u Sesvetama. U selu je sredinom 20.st. sagrađen Vatrogasni dom.U selu je bila gostionica i trgovina u vlasništvu obitelji Klepac. U selu je izgrađena Veterinarsku stanica . Selo je imalo kovačnicu u vlasništvu kovača Jambrečeca.

Sviblje i Novo Sviblje nekad je činilo prostor pod nazivom Sviblje koje je kao posjed kralj Bela IV 1258. darovao Gradecu a 1494. je pripalo Kaptolu. Bilo je to područje pod šumama koje su bile izvor drva za ogrjev i građu.”

Trstenik je naselje nastalo na najmočvarnijem djelu i vjerojatno naziv proizlazi iz naziva biljke trstike koja je prevladavala na ovom području. Spominje se krajem 16.stoljeća. U selu je postojala kovačnica obitelji Žibrat.

Čista Mlaka je selo koje su naši Posavci zvali Osranec .Spominje se u prvom djelu 14.stoljeća. Nekada jedno od najmanjih naselja.

Jalševec, Struga , Otok i činili su prostor oko napoznatijeg naselja po dokumentima- Narta( današnji Savski Nart) na obali Save, koji je od zajedno sa Svibjem pripadao u 13. st. Gradecu a od 15. st. Kaptolu . Mještani sa tog područja sudjelovali su u bunama Štibrenaca koje su vođene krajem 15. i početkom 16.stoljeća. Sam naziv Nart nastao je po pričanjima da su na tom djelu obale pristajale skele na kojima se prevozilo drvo i po samoj toj rti na koju su pristajali , nastao je izraz Nart. Na starim kartama vidljiv je naziv Nard,Narth. S vremenom su sva okolna naselja dobila još jednu riječ.

Savski Nart je selo u kojem po svim dokumentima bila prva crkva u ovom kraju.Nalazi se uz nasip .Najvjerojatnije je najstarije naselje od svih sela koja imaju Nart u imenu. Radi plavljenja i povremene opasnosti od Save,morali su crkvu preseliti u Jaševec.U selu je nekad bila gostiona. U Savskom Nartu se u siromašnoj obitelji rodio Martin Bogdan (1583.- 11.12. 1647.) 59. po redu zagrebački biskup . Bio je poznat po tome što je radio na obnavljanju katedrale i na njegovu inicijativu u katedrali su ugrađene orgulje . Bio je vrlo utjecajna i cijenjena osoba tadašnjeg društveno-političkog života . U zapisima godine kada je umro spomnje se da je narod izgubio tri velika Hrvata , jedan od njih bio je Martin Bogdan. Svaki biskup ima svoj grb . Tako je imao i Martin Bogdan.U selu je živio odličan tišlar ( drvodjelac) Sekulić .

Jalševec Nartski ime dobiva 1900.godine do tada je samo Jalševec. Ime je nastalo po šumama jalševine koja je prevladavala na ovom djelu. Selo ima crkvu ( Uznesenja Marijina ) i veliko gospodarko zdanje –farof na kojem se godinama uzgajala stoka i obrađivalo polje te se na taj način osiguravala hrana za Kaptolske službenike u Zagrebu .Uz crkvu je i groblje .Jalševec Nartski je krajem 19. stoljeća imao Poljodjelsku udrugu a neki su mještani bili članovi Matice Hrvatske ( Marija Pintar, Ivan Haban –župnik).Selo je rano imalo gostionu i trgovinu .Početkom 20.tih godina prošlog stoljeća sagrađen je Vatrogasni dom. Malo tko zna da je u Jalševcu Nartskom krajem 19.st. postojala u vlasništvu Talijana ciglana. Izrađivala se tu opeka za novi način gradnje u kojem se počela koristiti cigla . I danas starosjedioci područje kanala na kraju starog djela sela kod kuće obitelji Žibrat ( danas tu živi obitelj Ratko )zovu ciglana. Kroz polje prema Okunščaku je neposredno nakon 2. svj.rata bila izgrađena pruga koja je koristila u dopremanje materijala potrebnog za izgradnju današnje autoceste. Selo je imalo kovače ( Jambrečec i Sladojević) i šnajdera – krojača (Ratko ). U Nartu je obitelj Ratko imala treš ili dreš ( stroj za obradu klasja žita) , obitelj Špoljarec mlin za kojeg su svi potrebni uređaji kupljeni u Pešti, obitelj Đulaj i Svibovec gostionu a obitelj Klepac u jednom vremenu trgovinu. U Nartu je 1852. otvorena Pučka škola.Od mnogih učitelja koji su radili u Nartskoj školi najpoznatiji je Josip Klobučar ( jedan od utemeljitelja školskih zadruga ) a veliki trag u kulturnom i društvenom životu ovog sela pa i kraja općenito ostavio je učitelj Stjepan Horvat koji je u Nartu živio sa svojom suprugom Amalijom koja je isto bila učiteljica.Gotovo cijeli svoj radni vijek proveli su u nartskoj i rugvičkoj školi. U ovom selu je rođen Stjepan Ratko –samouki slikar ,izuzetnog talenta koji je dokazao kroz mnoštvo radova kojima su motivi Sava i detalji iz seoskog života.Njegova djela ukrašavju gotovo svaku ustanovu u našem kraju.

Otok Nartski je naselje poznato pod nazivom Vuroki. Sam naziv po sebi daje naslutiti zašto su ga tako zvali, navodno su tamo sve žene znale spravljati vuroke ( uroke, vradžbine ) i vjerojatno je dugo vremena bio otok.

Novaki Nartski bilo je oduvijek najmanje naselje u našem kraju .Smješteno uz nasip, pored niza jezera koja su nastala iskapanjem šljunka u drugoj polovici 20.st. Pomalo po strani, u svim ratovima i bunama korišteno za skrivanje, smatrano sigurnim utočištem .

Struga je naziv koji se prvi puta spominje u dokumentima iz 1217. kao naziv nekog potoka Ztrugua području današnjeg naselja, drugi tumače da je naziv sela nastao po sstaroslavenskoj riječi stru što znači ribnjak. . Početkom 20. stoljeća dobiva u naziv i riječ Nartska . U selu se nalazi jezero Inzula koje je nastalo eksploatacijom šljunka . To je selo u kojem je početkom 20.st.djelovao ogranak ″Seljačke sloge ″.Članovi su glumili , pjevali i plesali i 30-tih godina nastupali su u Zagrebu ispred HNK-a. Selo je imalo šustera –postolara(braću Grgec-Novak ) , cimermana – palera ( Grgec i Šolin M .) , tišljara Šolin Stjepana, šnajdera ( Trupec J.) i zidare ( Pleško ).Bila je u selu trgovina u kući obitelji Trupec i mlin koji je posjedovala obitelj Šiletić .U ovom selu se rodio Josip Šolin ( 1942.) prvi liječnik rođen u našem kraju.

Okunščak se spominje krajem 15. st. kao posjed Kaptola .Bilo je to jedino selo gdje su nekada na Savi bili mlinovi koji su služili cijelom kraju. Selo je sredinom 20 st.imalo i šustera (postolara) .

Dragušička je jedno od najmlađih naselja , spominje se početkom 19.st. Dio tog naselja nekada se zvao Mrtvica- po bari koja se nalazi u djelu tog naselja i koja ga je dijelila od Rugvice i danas se kaže za raskrižje gdje se račvaju putevi prema Dugom Selu i Nartu – Mrtvički breg Gledajući danas devastirani prostor bare Mrtvica žalimo za nekadašnjim izgledom i činjenicom da je to bio prostor u kojem je crna roda ( jedna od rijeđih ptica ) imala svoje stanište.

Rugvica je nekada bila pristanište na Savi . Plovnost Save do Rugvice ovisila je o vodostaju – plovilo se kad je bio viši , u proljeće i u jesen. Povjesni dokumenti iz 17.st. ukazuju da se cestom do Karlovca a onda Kupom prema Sisku i Savom do Rugvice prevozila morska sol za Zagreb. U Rugvici se istovarivala pa se tu prodavala ili kolima vozila za Zagreb. Plovidba je je bila izuzetno spora i zahtjevna zbog silnih, zavoja i mnoštva rukavaca . Sredinom 19. stoljeća , započela je inicijatriva o regulaciji Save za plovidbu i ponovnim aktiviranjem Rugvice kao luke na Savi. Zadnje ozbiljnije studije napravljene su 1987,godine i tu je sve stalo. Za ostvarivanje ovog projekta potrebne su izuzetno velika financijska sredstva koja se nisu uspjela niti u jednom razdoblju prikupiti . U jednom razdoblju Rugvica je imala skelu. U Rugvici su svoje imanje imali članovi obitelji Jelačić na području gdje je danas škola. Imala je Pučku školu sredinom 19.st. , ambulantu od sredine 20. st. koja radi i danas . U selu je postojala kovačnica ( Jambrečec ) trgovina obitelji Klepac i Lužnik , gostiona obitelji Hauer.Selo je imalo kolara (Jambrišak M.) , tišljara ( Jambrišak M., Blaško). Sredinom 20.stoljeća izgrađen je Vatrogasni dom . U to vrijeme stvara se veliki poljoprivredni kompleks kojeg su zvali Institiut ( Institut za oplemenjivanje bilja )koji postoji i dana s ali ne na onako velikoj površini kao nekad. Bilo je to radno mjesto mnogih naših Posavaca i Posavki. Danas je Rugvica jedino naselje sa Osnovnom školom , ljekarnom , sa zgradom lokalne vlasti a i po položaju , naselje je centar cijelog kraja . Na raskrižju ispred zgrade općine nekada je bilo raspelo –jedino koje se nije uspjelo sačuvati. U prostorima zgrade gdje je danas općina sredinom prošlog stoljeća nalazila se trgovina , gostiona , te prostorije Poljoprivredne zadruge koja se bavila otkupljivanjem stoke iz svih naših sela jednom tjedno i to u utorak . Tu se nalazila i velika mosna vaga na kojoj se vagala stoka .U Rugvici je rođen Josip Predavec ( 1884.-1933.)priznati hrvatski povjesničari i agronom, prosvjetitelj hrvatskog seljaštva, političar- član HPSS-a , bliski suradnik braće Radić.

Novaki Oborovski se spominju krajem 16. stoljeća.Selo se smjestilo uz nasip.U selu postoji stara zgrada-koja izgledom ukazuje da se radilo o plemićkoj kući , mještani su ju zvali Grad. Obitelji Đurkan i Munić koji su u njoj živjeli kroz 20. st. kupili su ju od obitelji Vernić. Bila je to plemićka obitelj koja je posjedovala veće imanje a prijateljevala je sa plemićkom obitelji Drašković koja je imala posjede na području božjakovečkog vlastelinstva koje je dopiralo do naših sela. U ovom selu se isto nekada sa skelom moglo prijeći Savu- ispod nasipa, na prostoru gdje je danas kuća obitelji Pisk. U vrijeme dok je još skela vozila ovdje se snimao film ″Vlak bez voznog reda ″. U selu je u 20.st. izgrađen Vatrogasni dom. Selo je imalo gostionicu i trgovinu a u jednoj kući se sredinom 20. stoljeća održavala i nastava. U selu je kapelica posvećenu Sv.Ivanu Nepomuku u kojoj se i danas nedeljom u 9 sati održava misa . Kip Sv. Ivana koji se nalazi u kapelici po legendi je donijela Sava. Mještani su ga našli na obali i sagradili kapelicu koju su mu posvetili. Selo je imalo svog šustera ( Munić), kolara ( Kolar)kovače ( Gučić, Šturlić), šnajdera ( Munić) , cimermana ( Harabajsa ), opančara ( Rumenčić).

Preseka je postojala već na početku 13.stoljeća .Selo poznato po specifičnom izgledu , kuće i sporedne ulice su su polukružno smještene uz glavnu ulicu u odnosu na nasip. Ispred glavne ulice prostire se velika zelena površina tkzv.poloj . Poloj je bio pašnjak za konje, krave , guske ,patke…Nasred poloja je ″selska hiža ″ naziv za Vatrogasni dom. Selo je nakada imalo trgovinu u vlasništvu Skubić stjepana –Gude i selo je imalo šnajdera (krojača ) Čoraka .

Oborovo je naselje koje slijedi .Između Preseke i Oborova je u 2.polovici 20. stoljeća bila postavljena bušotina za vađenje nafte. Izvor je bio brzo iscrpljen pa je bušotina uklonjena. Oborovo se spominje u zapisima iz 1209. , najvjerojatnije na mjestu današnje crkve posvećena Sv. Juraju i Jakovu , nalazila se kapela Svih Svetih. .U selu se nalazi kapelica posvećena Mariji Dolores. U selu je i groblje. Pedesetih godina prošlog stoljeća u Oborovu je izgrađena velika školska zgrada . Uz samu kapelicu se nalazila stara školska zgrada koja je zapaljena tijekom 2. Svjetskog rata te je tako uništiena dokumentacija škole .Posebno je vrijedno zabilježiti da je u Oborovu 1936. godine otvorena prva Veterinarska stanica u ovom djelu Europe. Pred sačuvanom zgradom može se vidjeti spomenik osnivaču prof.dr.Oti Kἅsteru. Uz glavnu zgradu Stanice nalazili su se i manji objekti u kojima su bolesne životinje mogle biti zadržane na liječenju. Oborovo je u drugoj polovici 20. Stoljeća imalo status općine. Postojala je ambulanta s liječnikom internistom. Iz tog vremena do danas, selo ima poštu. To je selo u kojem je bio i matičar , pa su se svi bračni parovi iz ove župe mogli u Oborovu obaviti vjenčanje kao svjetovni i duhovni čin, bez obzira što se radilo o selu. Trgovinu i gostionu je nekad u selu držao Buneta Antun, zatim Điđa Ivan (Gornje Oborovo ) i zadnjih desetak godina gostiona stalno mijenja vlasnike ( Galenić B.,Jerko ) .Selo ima i Vatrogasni dom. To je i jedino selo u našem kraju u kojem se nalazi spomen park. Posvećen je bitci iz 2. svjetskog rata koja se 29.03.1943. osvijala na ovim prostorima.U staroj školskoj zgradi bio je i muzej sa istom tematikom koji je devastiran tijekom Domovinskog rat. Ima tu još nešto što je posebno a to je sačuvana i u funkciji skela , koja se još uvijek koristi kao prijevozno sredstvo preko Save . Na nasipu uz pristanište se nalazi i kućica – brodarnica . Uz župnu crkvu nalazi se kompleks zgrada u kojima djeluje Caritas. Nekada su tu bila smješetena nezbrinuta djeca a danas su stari i nemoćni . Oborovo je nekad imalo mlinara Brckovića i kovača Šprita . U Oborovu su rođena dva naša akademika. Rođen je akademik dr. Stjepan Đurašin ( 1867.-1936.) sveučilišni profesor koji se posebno isticao svojim znanstvenim radovima na području filozofije i biologije i smatra se jednim od naših najpoznatijih botaničara i prirodoslovaca i rođen je akademik prof.dr.sc ortoped Marko Pećina ( 1940.)

Prevlaka je naselje koje se spominje na početku 13. stoljeća. Rubno selo na jugu našeg područja. Među prvima se javlja u pisanim dokumentima. Po svim činjenicama tu je bio najpogodniji prijelaz preko Save i tuda je već u 13. stoljeću prolazila tkzv. Vojna cesta ( Via exercituale) .To je selo koje je je imalo pekaru sredinom 20. st. u vlasništvu obitelji Đuras. Selo je imalo kolara – Zabok Milan a, majstora za izradu kolovrata -Zabok Drago i učenog kovača – Drobnjaka , opančara Galenić Matu koji je bio nadaleko poznat po kvaliteti opanaka-sam je činil ( štavio ) kožu od koje ih je izrađivao.Njegov je tata pak imao zanimanje čuvara kanala , pa su ga zvali ″ gospon Kanalista ″ . U selu je bio i šuster (postolar) Mijo Sever.

Črnec Rugvički i Črnec Dugoselski su susjedna naselja. Dobila su ime po potoku Črncu , i spominju se već početkom 13.stoljeća. Krajem 18.stoljeća ovo selo je bilo podijeljeno na imanja koja su pripadala obiteljima Drašković, Erdedy, Rafaj i Zdenčaj .Pridjev Rugvički i Dugoselski pojavio se u kasnije vrijeme kao naznaka kojem kotaru ili općini pripadaju,te kamo djeca idu u školu. Dugoselski Črnec imao je trgovinu i Vatrogasni dom koji je i danas, mlin i dreš u vlasništvu obitelji Remenar.Rugvički Črnec je opet poznat po obitelji Horvat kojoj je kralj u 17.st. dodijelio status plemstva jer su se njezini članovi istakli u borbama protiv Turaka .I danas u selu žive potomci te plemićke obitelji koja je titulu plemstva nasilno izgubila nakon 2.svj.rata , uspostavom komunizma. Potomci ove plemićke obitelji su se potrudili prikupiti podatke o obiteljskom stablu a i gospodarstvo koje su imali ukazuje na status u tom vremenu :Nisu to bili plemenitaši veleposjednici, velikih imanja i dvoraca već plemići koji su stekli određene povlastice i titulu kraljevom darovnicom usljed određenih zasluga i po tome su se razlikovali od običnog puka-imali su veće posjede i svoje kmetove .Ova obitelj je imala i svoj grb .Iz nekih dokumenata saznajemo da je u tom mjestu u drugom djelu19.stoljeća postojao opančar( Marko Belek) , kovač ( Filip Lovriš) a početkom 20. St. i opančar ( Pavao Jugović) .

Gornja i Donja Greda su naselja između Dugoselskog Črnca i Ježeva , po povjesnim zapisima nastala su u 17. stoljeću. Selo ima Vatrogasni dom.

Obedišće je naselje u kojem su se ljudi oduvijek intenzivno bavili povrtlarstvom a posebno uzgojem kupusa .

Ježevo je rubno selo na istoku našeg djela Posavine . Spominje se već početkom 14.stoljeća. Selo koje je imalo školu, trgovinu , crkvu. U povjesnim dokumentima se spominje kapela Duha Svetoga koja je nažalost u dužem povjesnom razdoblju bila zatvorena , groblje i gostionicu. Povjesni izvori potvrđuju da je krajem 18. stoljeća od 1790-1795. Ježevo bilo i župa. Ježevo je je u 17. stoljeću imalo drvenu kapelu koja je lijepo opisana u Kanonskoj vizitaciji arhiđakonata Katedrala , Prozorje iz 1695.i 1765.g.Početkom 19. stoljeća sagradili su na mjestu drvene, kapelu od opeke. Malo tko zna da oltari koje možemo vidjeti u ježevskoj crkvi pripadaju u stvari onoj staroj urušenoj crkvi koju vidimo na Martin bregu a na njima su nove oltarne slike.Od 1960. kapela je posvećena Sv. Antunu i slavi se Antunovo. Selo je krajem 19.st. imalo mlinara ( Josip Cimaš Lukec i Ivana Blaha) ), kovača ( Jura Čvoriščec , Mijo Gjurkan), Mijo Haleuš ) , bačvara ( Ivan Frigan), mesara ( Franji Blah) , švelju ( Ana Canjuga) i zidara ( Šimun Čvorig).Bilo je to selo izuzetno politički aktivno u NOB-u. Tu je osnovana i prva organizacija Komunističke partije naših prostora.

Nekada su se bali (zabave)na kojima su se plesao: valcer, polka , drmeš, dučec,dromničica,rašpa , suvi most organizirali u većim obiteljskim kućama , izgradnjom ovih domova dobio se prostor za druženje i zabavu. Pojavom televizije i gramofona Dom je postaomjesto gdje su se okupljali mještani i zajednički gledali televiziju a mlađi su slušali gramofon. U njima su se slavile svadbe , krštenja te su se organizirale različite kulturne priredbe .

Tijekom 2. Svjetskog rata stanovnici ovog prostora bili su izloženi ratnom djelovanju i bili su uključivani u razne vojne formacije. Posebno je značajna iz tog vremena bila Oborovska bitka koja se odvijala 29.03.1944. na području Oborova i u kojoj je stradalo domaće stanovništvo. Na taj događaj nas podsjeća lijepi spomen-park u Oborovu.
Nakon 2. Svjetskog rata radilo se na opismenjavanju i obrazovanju seljana . Tako su organizirani razni tečajevi i slična predavanja na kojima se narod opismenjavao i uvodio u novi način života .

Nakon rata su se formirale udruge žena takozvani AFŽ ( Antifašistički front žena ) i Omladinske organizacije koje su okupljale mlade. Svi su oni djelovali ( organizirali zabave,druženja, sportska natjecanja ) do Domovinskog rata koji donosi velike promjene u životu svakog stanovnika Hrvatske pa tako i svakog stanovnika našeg kraja. Stanovnici našeg kraja sudjelovali su u Domovinskom rati na ratištima širom Hravtske.

U Trsteniku je je bio uređen prostor u kojem su boravili pripadnici Zbora narodne garde. Velike migracije – doseljenje izuzetnog velikog broja ljudi iz raznih krajeva bivše Jugoslavije a najviše iz Bosne i Hercegovine , uvelike su promijenile izgled našeg kraja i život u njemu